Gledamo web-izlog prodavaonice tenisica gdje nas pitaju želimo li vegetarijanske ili veganske. Neke od njih sadrže i novozelandsku vunu pa nisu veganske, no sve su većinom na biljnoj bazi. Izrađene su isključivo od prirodnih materijala – industrijske konoplje, lana, brazilskog kaučukovca kojeg zovu Hevea ili od reciklirane jutene vreće u kojima se prevoze zrna kave. Lijepe su. Crvene, žarko žute, krem ili bijele poput srčike kokosa. Neke su boje tamne borovnice, crne kao noć u ponoć ili pak nježno plave kao cvjetić nezaboravak što često raste u sjeni uz rijeku Mrežnicu uz koju su odrasli i tvorci ove tenisice.
To su Hrvoje i Domagoj, braća slična gotovo kao blizanci, kao lijeva i desna tenisica. Ipak, jedan je malo stariji, drugi šutljiviji, jedan je kreativac, drugi je salesman, ali kao lijeva i desna, jedan bez drugog ne mogu. Veliki su radnici, vizionari, odrasli u obitelji s poduzetničkom tradicijom kroz tri generacije. Znaju i žive upornost. Ne srame se reći da su propadali i ponovno počinjali već četiri puta. U paru stvaraju već godinama. Iza njih je deset godina proizvodnje i razvoja obuće.
Kožne cipele kao opasni otpad?
Braća Boljar vrlo dobro poznaju industriju obuće i koliko je ona zapravo štetna i toksična za prirodu. Znate li da bi se neke nošene kožne cipele, ovisno o tome kako i gdje su proizvedene, mogle kategorizirati kao opasni otpad? Proces pripreme kože tehnološki je zahtjevan i prljav, a krom i drugi toksični metali koje sadrže štavila koja kožu čine čvršćom i pogodnijom za proizvodnju cipela – zapravo se zadržavaju u koži i ne idu nikamo. A kad jednom cipelu prestanemo nositi i odbacimo je – sa cipelom u smeće ide i krom iz kože, i gumeni potplat i plastika, ljepila i svi sastojci cipele od kojih su mnogi nerazgradivi i štetni za prirodu. Cipele je jako teško ili gotovo nemoguće reciklirati. Sama proizvodnja poznatih europskih i svjetskih brendova najvećim dijelom premještena je u zemlje Azije ili Afrike s niskim ekološkim standardima. Tamo zagađuje i truje tlo, vodu i ljude, a zatim se uvozi i stiže u izloge i na police naših trgovina. I to nije cijeli problem! Čak jedna trećina materijala koji se koriste u proizvodnji cipela je tehnički neiskoristivo i baca se. Dakle u otpad ne ide samo tih 20 milijardi pari cipela koje se svake godine proizvedu u svijetu, iznose i odbace, već i dodatnih 30% materijala koji se koristi za njihovu izradu.
Hrvoje i Domagoj poznaju taj proces u dušu i ne žele biti dio tog toksičnog ciklusa. Upravo zato već nekoliko godina rade na ostvarenju svoje vizije, a to je, kako oni kažu, tenisica nevidljiva prirodi.
800 pari drugačijih
S velikim poduzetničkim iskustvom, znanjem i upornošću, osmislili su tenisicu koja je gotovo potpuno prirodna i proizveli 800 pari. Ono što je važno jest da će se Miret tenisice nakon što ih prestanemo nositi razgraditi u roku od tri godine u uvjetima kompostiranja i neće ostaviti nikakav trag u prirodi trajniji od otiska stopala na putu kojim smo je prošetali. To je Miret tenisica četvrte generacije koja je daleko odmakla prema cilju koji su postavili njeni tvorci – braća Boljar. A cilj je 100% biorazgradivost, bez traga nakon što je prestanemo nositi. Sada je ona na više od 90% biorazgradivosti. Ne sadrži materijale porijeklom iz nafte, nema plastike, nema neobnovljivih materijala. Domagoj i Hrvoje jako paze na to što ugrađuju u svoju tenisicu i koriste isključivo materijale koji imaju certifikate i specifikacije kojima dokazuju porijeklo materijala, prirodnost i ne-toksičnost za prirodu i ljude.
Tenisica s porukom
Njihovu ideju prepoznali su i drugi te su tako ušli u skupinu od šest timova prve generacije programa cleantech akceleratora Climate-KIC-a pod okriljem Europskog Instituta za inovacije i tehnologije koji u Hrvatskoj provodi ZICER. Budući da su prekaljeni poduzetnici, ono najvrjednije za njih u akceleratoru je upravo mreža ljudi, istomišljenika, onih koji stvaraju proizvode i usluge s pričom koja mijenja svijet. A Hrvoje i Domagoj svojom tenisicom žele poslati poruku svima da je moguće drugačije – proizvodnja obuće i korištenje materijala koji ne uništavaju prirodu. To je tenisica s pričom.
Hrvoje i Domagoj već rade i na petoj generaciji Miret tenisica. Planiraju uskoro i crowdfunding kampanju te traže ulagače i partnere s kojima će ova priča moći rasti. Zamislite kako bi bilo dobro kada bi se barem polovica od 20 milijardi pari obuće proizvodila baš kao Miret. Pa da svaki stanovnik na Zemlji dobije jedan svoj kompostabilni par tenisica s pričom koja može promijeniti svijet! Tenisica bez otpada, bez nafte, bez plastike, bez otrovnih tvari. Tenisica koje kad ih prestaneš nositi postaju kompost i iz njih u vrtu raste povrće ili u šumi drveće! Tenisica od sedam milja!