Dok čitate ovu priču, svjetskim morima plovi više od 53.000 različitih trgovačkih brodova. Baš kao u „vintage“ pjesmi nekada popularne grupe 777 „Svaki dan čim sunce grane brodom dovoze banane…“. Brodovi prevoze kontejnere hrane, kavu, rasuti teret, sirovine, naftu i drugu različitu robu iz dalekih krajeva u druge daleke krajeve. Tako je bilo, tako će i ostati.
Predviđa se da će promet morima samo rasti te da će se komercijalna flota u sljedećih dvadesetak godina povećati za 250%. Pri tome brodovi troše fosilna goriva i emitiraju jednu milijardu tona ugljika godišnje ili oko 3% globalnih emisija stakleničkih plinova, kao i sumporove i dušične okside koji su jako štetni za naše zdravlje i za prirodu. Bez obzira čini li nam se 3% puno ili malo, u doba klimatske krize važno je znati da to može biti još manje. Stručnjaci stalno traže načine kako smanjiti potrošnju goriva u brodskim strojevima i optimizirati njihov rad kako bi negativan utjecaj na klimu, more i prirodu bio što manji.
Mnogo je tu faktora – oblik broda i hidrodinamika, dužina, veličina, težina, teret koji nosi i kako je raspoređen, more, valovi, struje, vjetar… Nije ga dovoljno samo lijepo nacrtati. Dok uživamo u plovidbi na brodu nismo niti svjesni da je za njegovo projektiranje i optimalnu plovidbu riješeno mnogo jednadžbi s više nepoznanica od onih x i y koje uče djeca u osnovnoj školi. Ovim jednadžbama bave se inženjeri strojarstva i brodogradnje, fizičari, matematičari… A Inno, Robert i Vuko bave se još jednim faktorom, a to je pažljivo balansiranje trima broda. Trim – to je razlika gazova broda na pramcu i krmi, na nosu i repu broda. Brod je obično nagnut, posebno ako nosi teret. Kut trima je upravo kut koji linija broda od nosa do repa zatvara s površinom mora. Ovisno o tom kutu, brod će ploviti s više ili manje napora i trošiti više ili manje goriva. Koliko manje? Čak do 20% manje!
Jednadžbe s desecima tisuća nepoznanica
Naravno da to sve nije tako jednostavno kako se čini jer ovdje se radi o dinamici fluida. Sve teče, sve se miče – struje, valovi, gustoća, vjetar i temperatura. Međudjelovanja svega toga što se miče treba moći predvidjeti kako bi se izradio dobar projekt. Umjesto testiranja u bazenima koja su skupa, sada se više koriste numeričke metode u hidromehanici. Dečki kažu da je to kao rješavanje jednadžbi s desecima tisuća nepoznanica. Tko to može riješiti? Računalo, naravno. A Inno, Robert i Vuko to ne rade sami već primjenjuju automatizaciju kompleksnih proračuna i zadaju zadatke superračunalima na osnovu stvarnih podataka iz istraživanja i prakse te objavljenih radova. Koriste se računalnom dinamikom fluida ili CFD (od eng. Computational Fluid Dynamics) kojom izrađuju računalne modele pomoću kojih kompjuter validira podatke i izbacuje rješenja, tj. upute za projektante brodova.
Ovo ponovno djeluje relativno jednostavno, ali nije. Treba dobro programirati model, a to je ono što je specijalnost Naval Hydro tima. Priznaju da nikada ne uspijeva iz prve. Obično treba desetak, dvadesetak pokušaja prije nego dobiju pravi model koji funkcionira. Kada jedan zapne, drugi pronađe grešku ili obrnuto. Zato rade timski. U svijetu ima još samo oko stotinjak znanstvenika u pet grupa koji se bave takvim proračunima i modelima. Svi se međusobno poznaju i redovno nalaze na validacijskim radionicama.
Što je to posebno kod Naval Hydro modela?
Ono što je inovativno kod Naval Hydro tima jest metoda koju koriste – koriste super računala umjesto sate rada stručnjaka. Ovaj način povećava učinkovitost i brzinu rada te smanjuje cijenu proizvoda – gotovog modela. To konkurencija nema i tu je njihova prednost.
Rezultat njihovog rada posebno je dragocjen manjim projektnim uredima koji si ne mogu priuštiti samostalno izrađivanje modela potrebnih za dobar projekt. Nemaju niti sva znanja niti dovoljno raspoloživog novca. Takvi specijalizirani softveri i modeli su skupi. Kupci, tj. tržište su im projektantski uredi ili brodari. Uz primjenu njihovog modela, brodar će uštedjeti na manjoj potrošnji goriva gotovo polovicu ukupne vrijednosti broda u desetak godina. A naša će planeta profitirati s manje emisija štetnih ispušnih plinova nastalih pomorskim transportom.
Pa što onda taj super pametan Naval Hydro tim koji koristi superračunala te kao kroz igru kreira moćne modele i softvere traži u Climate-KIC akceleratoru, pitate se? Neka specifična znanja iz marketinga, prodaje, izgradnje tržišta i najboljeg puta do kupca. Usavršavaju svoje prodajne vještine. Stalno se susreću s novim izazovima, ali prilično smo sigurni da će ih sve savladati. Uporni su. Ne odustaju. Rade timski. Sve su to nužne karakteristike uspješnog startupa. Uskoro će postaviti i Naval Hydro web-servis koji će ih približiti tržištu. Nismo brodovlasnici, ali jedva čekamo. Znamo da ovaj software čini plovidbu još boljom i sigurnijom – za ljude i Zemlju!